subota, 8. prosinca 2012.

Kako i zašto

Od kada su mi dečki krenuli u školu shvatila sam da puno djece i roditelja muku muči s lektirama. Tako je i nama. Jedan mjesec lakše, drugi mjesec malo teže.. no odrađujemo polako.

Iako mi čuvamo bilježnice, mislim da će ovo danas-sutra biti lijepa uspomena za dečke - da vide kako su to oni radili ;) Dečki samo da znadete da je ovaj blog namijenjen vama dvojici. Kada budete maminih godina možda se prisjetite maminog ponavljanja "Treba čitati lektiru, a što si pročitao, šta ti misliš..."

Iako vaše lektire mamu koštaju malo živčeka jako sam sretna i ponosna na vas kada me iznenadite stupnjem razumijevanja pročitanog :)) Ako uspijemo razviti ljubav prema pisanoj riječi - nitko sretniji od vaše mame.

I samo još jedna napomena- nije važno čija lektira je prva navedena - to je čisto slučajno prema položaju bilježnice na stolu.

**Za ove lektire iz prvog razreda vam ne pišem ocjene jer vam je učiteljica imala "eskapade".
 Lektire iz drugog razreda neznam da li da pišem - tu su samo ocjene odličan (ali tu ste imali drugu učiteljicu). Sječate li je se još uvijek? Prekrasna osoba i pedagog koja vam je pokazala kakve bi učiteljice trebale biti ;)))

U svakom slučaju - dečki, ovo je za vas.

Voli vas i ljubi vaša mama ;))))

Nema komentara:

Objavi komentar